Jaglac proljetni ubraja se među prve glasnike proljeća i u narodnoj tradiciji ima vrlo dugu povijest.

Pripada porodici jaglaca i rasprostranjen je gotovo u cijeloj Europi, ali i u umjerenom klimatskom pojasu Azije.

Jaglac proljetni s velikim su uspjehom u svojoj praksi koristili i poznati svećenik Sebastian Kneipp (jedan od utemeljitelja naturopatije) i travarica Marija Treben.

Jaglac sadrži prvenstveno saponine, flavonoide, eterično ulje, glikozide, askorbinsku, gorušičnu i silicijevu kiselinu, eterično ulje i ugljikohidrate. Cvjetovi i listovi također su bogati vitaminom C i beta-karotenom, koji imaju antioksidativna svojstva i pomažu jačati imunološki sustav. U jaglacu nalazimo i minerale poput kalija i kalcija.

Glavna vrijednost jaglaca tradicionalno se pripisuje sadržaju saponina, koji pomaže razrjeđivati sluz u bronhima i plućima, čime olakšava iskašljavanje, a istovremeno djeluje i protuupalno.

 

 

Jaglac proljetni vrijedna je biljka u tradicionalnoj upotrebi i ima široku primjenu. Tradicionalno se koristi kod dišnih putova, pomaže kod migrena, nesanice, živčanih tegoba, tradicionalno se smatra da pročišćava krv, a ima i umirujući učinak. Ova se biljka tradicionalno koristi i kod izlučivanja mokraće te kod reumatskih tegoba.

U narodnoj tradiciji jaglac proljetni spominje se i kod tegoba s pokretljivošću, gihta, a smatra se i dobrim kod oporavka nakon moždanog udara. Liječnici i redovnici ranog novog vijeka često su ga propisivali i kao sredstvo za jačanje srca, kod prehlade, protiv bubrežnih kamenaca i za njegu rana.

 

Mast i ulje tradicionalno se koriste kod nadraženosti kože, madeža, akni, bradavica i drugih kožnih tegoba.

 

Najčešće se jaglac uzima samostalno u obliku biljnog namočaka ili i u brojnim čajnim mješavinama. Za čaj se koriste sušeni ili svježi cvjetovi, ili i cijela nadzemna biljka. Listovi i cvjetovi također se mogu jesti sirovi, i to najviše u proljetnim salatama. U prošlosti su listovi jaglaca bili sastojak i brojnih recepata.

Cvjetovi jaglaca dobar su dodatak inhalacijskim mješavinama za dišne organe i biljnim kupkama.

 

Jedinstveno sredstvo koje se u narodnoj tradiciji spominje kod srčanih tegoba jest vino od jaglaca, koje se može pripremiti u proljeće. Dvolitarska boca napuni se cvjetovima jaglaca slobodno do grla i zalije bijelim vinom. Cvjetovi moraju biti potopljeni. Bocu lagano začepimo i ostavimo 14 dana na sunčanom mjestu. Kod srčanih tegoba povremeno se uzima gutljaj vina, a ljudi sa srčanim tegobama tradicionalno uzimaju do tri jušne žlice dnevno.

 

 

Jaglac je i čest sastojak raznih čajnih mješavina. Prikladne su kombinacije prvenstveno s korijenom sladića, nadzemnim dijelom bosiljka, listom trputca, korijenom sljeza, nadzemnim dijelom timijana, plodom anisa, listom podbjela, nadzemnim dijelom iserpa i cvijetom divizme.

 

 

Budući da su saponini osjetljivi na visoke temperature, izvrstan izbor za podršku razrjeđivanju sluzi u plućima može biti napitak pripremljen hladnom maceracijom cvjetova jaglaca, ljubičica, plućnjaka i koprive u vodi tijekom najmanje 6 sati, idealno preko noći. Macerat ujutro procijedimo i

zagrijemo na temperaturu ugodnu za pijenje.

 

 

Od jaglaca se priprema i tinktura, koja se u narodnoj tradiciji koristi kod tegoba s plućima i bronhima, kod kašlja. Tradicionalno pomaže oslobađati sluz, ublažava upale i pridonosi razgradnji mokraćnih kamenaca. Vrlo dobro djeluje na opće opuštanje i pomaže kod usnivanja. Koristi se kod psihogene glavobolje. Pomaže kod ispadanja kose uzrokovanog dugotrajnim stresom.

Malo tinkture pomiješamo s vodom u omjeru 1:3 i utrljavamo u vlasište

 

 

 

 

Kod migrene se u narodnoj tradiciji preporučuje napitak od dvije žličice cvjetova na 2,5 dl vode.

 

 

Kod tegoba s plućima priprema se odvar od jedne jušne žlice sitno narezanog korijena. Zalijemo ga hladnom vodom i ostavimo 15 minuta da odstoji. Zatim ga pustimo da zavrije, a nakon skidanja s vatre ostavimo da odstoji još 10 minuta.

 

 

Protiv reumatskih tegoba i gihta priprema se napitak od 10 g cijele biljke (cvijet, list, korijen). Bilje zalijemo litrom kipuće vode i ostavimo 10 minuta da odstoji. Pijemo 1 šalicu dnevno.

 

 

Kod nesanice isprobajte jaglac s lavandom, gospinom travom i korijenom valerijane. Šalicu vrućeg čaja popijte prije spavanja

 

 

Cvjetovi jaglaca mogu, kod osjetljivih osoba, ponekad izazvati kontaktne alergijske reakcije (crvenilo kože, mjehuriće). Kao sastavni dio čajeva jaglac možete uzimati bez straha, no neprimjereno visoke doze mogu uzrokovati mučninu, povraćanje ili proljev. Trudnicama i dojiljama preporučuje se primjereno smanjiti terapijske doze.